Martovska

 

Nevoljna šutnja

kao nijemi poraz,

i istaknuta zastava

iznad pognutih glava.

Svečanost

kao posljednji ispraćaj

žrtvovanih ideala.

Srca su plaha,

poriču ljubav

i stide se svojega straha.

Odanost i ponos

je zamijenio očaj, 

zažmirili smo

i zatvorili vrata...

Da ne vidimo nebo,

ne čujemo žubor,

da nas ne mami miris

nekih prošlih vremena,

da ne uradimo ništa

jer ne možemo mnogo...

Strepeći od budućnosti

u kojoj nas možda

i nema...

*****

 

Uspavan

 grad, predio, život...

Stisnuti snijegom i hladnoćom

u zagrljaju magle

zaboravljeni, izgubljeni...

Zaleđena

rijeka, pogled, osjećaj...

Zauzadni ledom, savješću

odgurnuti u stranu

pred neukaljanom bjelinom...